Nije li nevjerojatno da bogati i siromašni, demokrati i konzervativci, ateisti i vjerski fanatici imaju iste snove? Radnje noćnih pustolovina ljudi koji spavaju u Europi, Americi, Aziji, Australiji ili Africi ne razlikuju se mnogo jedni od drugih: to su letovi u snu, pali ispiti, ispadanje zuba ili osjećaj srama koji doživite neočekivano sebe na prepunom mjestu.
Michael Schroedl i njegovi kolege iz laboratorija za spavanje Centralnog instituta za mentalno zdravlje u Mannheimu (Njemačka) čak su rangirali najpopularnije snove (vidi tablicu).
Znanstvenici za mozak odlučili su se na neljudski eksperiment
Zašto imamo snove i kakvu ulogu oni igraju u našim životima? Znanstvenici još nemaju točan odgovor na ova pitanja. Samo hipoteze (vidi IZ POVIJESTI PITANJA) Kao što je rekao junak Leonida Armora iz filma “Formula ljubavi”: glava je mračna tema i nije predmet istraživanja. Ući u nečiju glavu iz obične znatiželje doista je teško. Jedno je kada neurokirurzi otvore lubanju kako bi spasili život pacijenta. Ali tko će im dopustiti da rade u svom mozgu kako bi riješili beznačajno pitanje o izvoru snova?
Neuroznanstvenik Matt Wilson, profesor na Odjelu za mozak i kognitivne funkcije na Tehnološkom institutu u Massachusettsu, napravio je lenjinističku stvar – odlučio je krenuti drugim putem. Mislio je: doživljaj snova je subjektivan, a ljudi svojim pričama o noćnim iskustvima samo zbunjuju znanstvenike. Stoga je zbog čistoće eksperimenta bolje prijeći na proučavanje snova kod životinja. Ovdje neurofiziolozi doslovno imaju odriješene ruke: profesor Wilson i članovi njegovog tima ugradili su elektrode izravno u mozak životinja kako bi dobili detaljnu sliku rada pojedinih neurona. Jasno je da se iz etičkih razloga takvi eksperimenti ne mogu provoditi na ljudima.
Prvi testni uzorak profesora Wilsona bili su laboratorijski glodavci. Pogodite o čemu su sanjali repi mučenici znanosti? Sir? Mačke? Mišolovke? Ništa slično ovome!
Prvo su znanstvenici zabilježili moždanu aktivnost štakora kada su bili budni i trčali kroz labirinte. Ali to nije bilo prazno trčanje uokolo, što su, primjerice, radili štićenici Stasa Čerčesova na nogometnom Euru 2021. Miševi su se kretali inteligentno: uključivali su dvije vrste zvučnih signala, jedan je morao trčati udesno, drugi ulijevo, ako su miševi učinili sve kako treba, dobivali su komadiće čokolade kao poslasticu.
Eksperimentatori su zatim promatrali kako neuroni rade kada su miševi bili u Morpheusovim rukama. Pokazalo se da se u snu ponavlja isti obrazac moždane aktivnosti koji su glodavci generirali tijekom putovanja kroz labirint. Reagirali su i na zvučne signale u snu i mentalno trčali u smjeru gdje se očekivao čokoladni desert. Štoviše, znanstvenici su mogli točno odrediti kroz koji se dio labirinta kretala životinja koja spava, jer je svaki dio labirinta imao prepoznatljive obrasce na koje su reagirali vizualni neuroni.
“To ne znači da svi miševi sanjaju labirinte – uopće ne”, kaže Matt Wilson. – Naši podaci dokazuju suprotno: živa bića u snu vide ono što im se dogodilo dan prije tijekom budnog stanja. Divlji miševi su, na primjer, mogli vidjeti podzemne prolaze sa zalihama žitarica ili zelenu travu u blizini staje.
Ptice pjevice pjevaju i u snu
Prema znanstvenici, postoje dvije različite vrste sna.
1. REM fazu karakterizira pojačana aktivnost mozga, prepoznaje se po brzom pomicanju očnih jabučica osobe koja spava (upravo u to vrijeme imamo živopisne snove). I faza sporog sna, koja zapravo čini 75 posto ukupnog vremena noćnog odmora. Sporovalni san je starija, primitivna vrsta, svojstvena je svim živim bićima, čak i muhama.
2. REM faza spavanja karakteristična je za gotovo sve sisavce. Eksperimenti su pokazali da konji skaču u snu. Mačke i psi love ili se bore. Usput, stoga se ne preporuča buditi psa u REM snu, kada joj oči trče i noge se trzaju – može sanjati bitku sa susjedovim pastirskim psom i budna gristi. I Dan Margoliash sa Sveučilišta u Chicagu pokazao je da ptice pjevice (eksperimentirao je sa zebrastim zebama) mentalno pjevaju dok spavaju.
– Mislim da nije slučajno da svi – ljudi, mačke, psi, štakori – sanjamo – kaže profesor Wilson. – Snovi imaju svrhu: tamo se događa nešto važno i to je nekako povezano sa stvarnim razumijevanjem kako svijet funkcionira. Upravo tijekom REM faze transformiramo iskustvo stečeno dan prije u nova ponašanja. A neobičnost snova dijelom je posljedica činjenice da ovu fazu karakterizira svojevrsna teleportacija – prijelazi u drugu stvarnost. Za štakore je ovo skakanje s jednog dijela labirinta u drugi. Psi se, relativno govoreći, mogu kretati s kauča na plažu: ovo može biti pokušaj da se shvati zašto je vlasnik sretan kad trčiš za bačenom loptom i ljut ako skočiš na kauč.
Ali zašto se, u slučaju ljudskih snova, radnje i likovi miješaju u tako bizaran vinaigret da ga ponekad ne možete staviti na glavu – Matt Wilson zapravo ne objašnjava.
Ali bilo bi tako dobro da sam umjesto današnjih noćnih mora sanjao dolazak suverenog cara u Kostromu, sprovod mikadoa ili obljetnicu vatrogasnog doma Suščovskaja.
Zapleti naših najpopularnijih snova
1. Škola, učitelji, studij.
2. Potjerati.
3. Seksualna iskustva.
4. Pad.
5. Kasno
6. Vidjeti živu osobu mrtvu.
7. Letenje u zraku.
8. Pad na ispitu.
9. Ravnoteža na rubu pada.
10. Otupite od straha.
11. Vidjeti mrtvu osobu živu.
12. Biti fizički napadnut.
13. Biti gol.
14. Ima delicija.
15. Plivati.
16. Budite zatvoreni.
17. Vidjeti kukce, pauke i zmije.
18. Vidite sebe ubijenog.
19. Gubitak zubi.
20. Nemogućnost kretanja kada se prati.
IZ POVIJESTI PITANJA
U različito vrijeme znanstvenici su iznijeli nekoliko hipoteza koje objašnjavaju prirodu sna.
Evo najpopularnijih.
1. Kum psihoanalize, Sigmund Freud, sveo je cijelu paletu osjeta u snu na seksualna iskustva. Grešnik je posebno tvrdio da ako žena sanja da pada, to znači da u njenoj podsvijesti žive seksualne želje, zbog čega se osjeća kao “pala žena”. Zadatak snova prema Freudu je prevesti skriveno u očito. Većina modernih znanstvenika ne podržava Freuda.
2. Visceralnu teoriju sna formulirao je Ivan Pigarev, doktor bioloških znanosti. Vjerovao je da tijekom spavanja neuroni mozga prelaze s analize vizualnih i slušnih signala iz vanjskog svijeta na rad sa signalima koji dolaze iz unutarnjih organa. Relativno govoreći, noću mozak “razgovara” s jetrom, gušteračem i crijevima. A snovi su reakcija mozga na ulazak u svijest uslužnih signala iz unutarnjih organa. Svijest ih ne zna dešifrirati i odgovara vizualnim slikama koje, po njenom mišljenju, nekako odgovaraju čudnom kodu.
3. Američki psihijatar Alan Hobson uvjeravao je da snovi ne nose nikakvo semantičko opterećenje – oni su samo rezultat nasumičnih električnih impulsa koji se javljaju u regijama mozga odgovornim za emocije, percepciju i sjećanja.